vilma reljić & božo kesić

Ciklus jednodnevnih izložaba u Galeriji umjetnina — Vol. 1
12 /06 Vilma Reljić

Frekvencija

izložba Vilme Reljić, frekvencija, Galerija umjetnina, 12. lipnja 2012. (foto: Ivana Čapeta Rakić)

Tematika ove premijerne izložbe odnosi se na materijalizaciju zvučne frekvencije u objektu, na koju se umjetnica referira kroz formu minimalističke skulpture. Koncepcijski se pruža i dalje od samog fenomena pojavnosti zvuka u objektu, reflektirajući usto sam proces stvaranja i umjetničkog promišljanja ove mlade umjetnice. Naime, njeno polazište, kako stvaralačko tako i interpretacijsko, uvijek je objekt iz kojeg se emitira frekvencija zvuka, ne kao nešto raspoznatljivo osjetilom sluha, već imaginarno, podložno subjektivnom doživljaju.

Vilma Reljić, bez naziva, 2012. (foto: Zoran Alajbeg)

Bez naziva (2012) predstavlja jednu od mnogih etapa djelovanja Vilme Reljić u navedenom tematskom okviru. Kroz poznati minimalistički postulat repetitivnosti forme promatrač je suptilno pozvan spoznati ritam koji se stvara suodnosom dvije željezne konstrukcije u prostoru, čime se sugestivno upućuje na iluziju zvuka koja emanira iz objekta.
Ovaj konceptualni rad ogoljen je do osnovnih konstrukcijskih elemenata, ustupajući mjesto neopterećenoj i slobodnoj interpretaciji promatrača koji mijenja ulogu: od onoga koji promatra postaje onaj koji “sluša”.

Vilma Reljić, White For Lilith, 2011. (foto: Ivana Čapeta Rakić)

Sasvim ravnopravan i nužan komplement radu Bez naziva javlja se u obliku video instalacije White For Lilith (2011). Ona je sjecište umjetničinih promišljanja o vlastitim radovima, predstavljajući na slikoviti način prirodno okruženje mora kao medij ideja i skica koji je fizički prožimaju u trenutku osobnog, doslovnog i metaforičkog uranjanja u materiju. Nepravilnim gibanjem stvara frekvenciju koja se veže na njeno tijelo, spajajući se s perjem na licu koje je umjetnica prethodno postavila na površinu fluida, tako tvoreći cjelinu, vizualnu reprezentaciju osobnog shvaćanja ritma. Sam rad objašnjava i proces nastanka njenih djela, razlažući ga na bilježenje zvučne frekvencije koju autorica zatim svojim posredstvom premješta u određeni, prema njenoj interpretaciji odgovarajući objekt.


Na samom kraju, pri razmišljanju o konceptu “zvučnosti” umjetničkih djela Vilme Reljić neizbježna je referenca na Johna Cagea koji je 1952. godine izjavio: “Ne postoji takva stvar kao što je tišina”. Doista, njeni radovi nisu tihi, oni se obraćaju svima koji ih žele poslušati.
Božo Kesić


tekst u PDF formatu možete preuzeti ovdje