19 /06 Dragoslav Dragičević
Igra
Izložba mladog umjetnika Dragoslava Dragičevića nazvana Igra održava se u sklopu programa Galerije umjetnina u Splitu, a pripada ciklusu jednodnevnih izložaba Fast Forward, nastalih suradnjom između studenata Umjetničke akademije u Splitu i studenata Odsjeka za povijest umjetnosti u okviru vannastavnog programa Kolosijek H6.
Dragoslav Dragičević, Igra, Galerija umjetnina 19. 06. 2012. (foto: Ivana Čapeta Rakić)
Umjetnik se predstavlja radom Bez naziva (2012.). Koncepcijski intrigantno djelo, sastoji se iz dvaju dijelova; autoportreta i šezdeset četiri crne i bijele maske složene izmjenjivim, pravilnim ritmom sugerirajući tako formu šahovske ploče. Gotovo u maniri starih likovnih majstora, umjetnik ostvaruje mimetički
autoportret u klasičnoj tehnici keramike, idealizirane, glatke teksture izrazitog sjaja koji suprotstavlja maskama lišenim svakog izričaja. Time kao da podcrtava vlastito suočavanje sa svijetom prepunim jednoličnih ljudi koje svakodnevno susreće.
Dragoslav Dragičević, Bez naziva (2012.), Galerija umjetnina 19. 06. 2012. (foto: Zoran Alajbeg)
Ovim je radom umjetnik ujedno želio obilježiti prekretnicu
u svom životu, kada izlazi iz akademske zajednice i dobiva potpunu slobodu u svom umjetničkom stvaranju. Ona ga na jedan način zastrašuje jer mu pruža mnoštvo novih mogućnosti, a sve ovisi o potezima koje će povući u svojoj igri života, u kojoj se neprestano izmjenjuju dobra i loša iskustva. To akcentira „dijalogom“ vlastitog keramičkog pozitiva s maskama, poručujući nam da je spreman suočiti se sa svime što mu život donosi u budućnosti.
Dragoslav Dragičević, Bez naziva (2012.), Galerija umjetnina 19. 06. 2012. (foto: Zoran Alajbeg)
Sam naslov izložbe sugerira autorovo viđenje života kao igre, u kojoj se suprotstavljaju dvije krajnosti; bijelo i crno, kao svijetlo i tamno, te bijeli kubus izložbenog prostora naspram organičkoj formi portreta. Birajući upravo autoportret kao umjetnički izričaj pokazuje nam viđ enje sebe, kao i egzistencijalne preokupacije. To je ujedno i jedan od njegovih najintimnijih radova koji predstavlja svojevrsnu autobiografiju, a istovremeno ocrtava njegov umjetnički rukopis.
Njegova su kiparska ostvarenja gotovo uvijek motivirana iznutra, a ne izvana, baveći se osobnim dvojbama i unutarnjim sukobima. Svojim se djelom u potpunosti ogolio pred publikom, te na iskren i sebi svojstven način iznio svoja propitkivanja i sumnje, što ga nije učinilo slabim, već dalo snagu njegovom
umjetničkom djelu.
