Ciklus jednodnevnih izložaba u Galeriji umjetnina — Vol. 2
02 /10 Domagoj Burilović
Najlon
Domagoj Burilović, izložba Najlon, Galerija umjetnina
02,10. 2012.
Umjetničko stvaralaštvo Domagoja Burilovića temelji se na
društveno angažiranom pristupu i crpljenju tema iz trenutnih javnih i
političkih sfera s naglaskom na egzistencijalnoj tematici. Kroz izložbu Najlon, kojom sudjeluje u ciklusu Fast forward u sklopu projekta Utorkom u Galeriji, umjetnik preko očite
ekološke problematike progovara dijelom o konvencijama svijeta umjetnosti i
dijelom o položaju pojedinca unutar društva.
Serija radova,
predstavljena na izložbi, sastoji se od slike-objekta i dviju instalacija
izrađenih od crnih vreća za otpatke načinjenih od recikliranog materijala čime
umjetnik usmjerava pažnju na globalizacijske procese koji pod izlikom
recikliranja stvaraju jednu potpuno drugu stvarnost. Upotrebom ready made-a i
prenamjenom vreća za otpatke, odnosno, korištenjem prezrenog materijala
umjetnik pokušava upozoriti na štetnost otpada i na akumuliranje predmeta koji
ne obećavaju ništa drugo osim zagađenja. Taj nusprodukt suvremene tehnologije i
potrošačkog društva predstavlja atipično gradivno sredstvo u izradi umjetničkog
djela kakvima su se i Novi Realisti koristili 60-ih godina prošlog stoljeća, a
sve u svrhu kritiziranja masovne proizvodnje.
Domagoj Burilović, izložba Najlon, Galerija umjetnina
02,10. 2012.
Trajnost korištenog materijala najviše se ističe u djelu Vječna slika na kojem je, umjesto
klasičnog platna, na okvir razapeta nerazgradiva masa plastike koja predstavlja ironičan odgovor na pitanje
o potrazi za „idealnim“ medijem. Sabiranje i pospremanje umjetničkih djela te problematiziranje
trajnosti radova unutar muzejsko-galerijskog sustava teme su na koje umjetnik
nudi provokativno rješenje. Za njega depo postaje deponij, mjesto odlaganja i
nagomilavanja predmeta sumnjivih vrijednosti, nečeg nevažnog i prošlosezonskog kao
posljedica potrošačke kulture i konzumerizma koji su penetrirali i u umjetnost.
Domagoj Burilović, izložba Najlon, Galerija umjetnina
02,10. 2012.
U djelu Majice
umjetnik plastiku, koja je recikliranjem izgubila na kvaliteti, formira u odjevni
predmet, odnosno, karakterističan proizvod suvremenog doba te tako
preispitujući zakonitosti proizvodnje
zadire u samu srž potrošačkog društva. Repetitivnost majica ukazuje na
bezličnost i uniformiranost pojedinaca u suvremenom društvu, a upotreba vrlo
dostupnog materijala u njihovoj izradi igra ulogu u poništavanju osjećaja
posebnosti. Odnos nerazgradivosti i proizvodnje umjetnik opisuje riječima: „Kvalitete koje
funkcioniraju kao nerazgradivost i zapravo je potiču danas su masovna,
agresivna proizvodnja, simplificiranost, samoodrživost, naivnost, bezopasnost,
jeftino, gratis…“
Domagoj Burilović, izložba Najlon, Galerija umjetnina
02,10. 2012.
Ovaj rad na ironičan način predstavlja otuđenje pojedinca od
društva i sebe samog, što Guy Debord
u svom djelu Društvo spektakla naziva
otuđenjem aktivnog subjekta koji je
sveden na inertnog sudionika. Oblikovanjem trivijalnih i nepotrebnih predmeta,
umjetnik skreće pozornost na promjene koje je suvremeno društvo donijelo sa
sobom. Upotrebom istog medija kroz sva tri djela i odabirom upravo crnih vreća
za otpatke, koje se estetski i konceptualno najviše nameću kod rada WC papir, umjetnik stvara atmosferu koja
pridonosi osjećaju zasićenja i onečišćenja društva u kojem živimo, a umjetničko
mu je polje upravo sredstvo prenošenja takve poruke.
Anita Dinielli
